IQ: Mit ili realnost?

Ozbiljno načeta koncepcija IQ testova

Koliki vam je količnik inteligencije (IQ)? Ukoliko je u rasponu između 90 i 110, možete se smatrati prosečno inteligentnom osobom. Ako je iznad 130, imate čime da se pohvalite. Doduše, sve ovo pod uslovom da IQ testovi zaista mere inteligenciju. Prethodni uslov za to je pak da uistinu postoji tzv. opšta kognitivna sposobnost ili g-faktor.

Najveće testiranje validnosti IQ testova ikada, čiji su rezultati juče publikovani u časopisu Neuron, svodi se na jednostavan zaključak: IQ nije mera inteligencije, niti se ona može iskazati jednim brojem.

U studiji koju je izvela grupa kanadskih istraživača sa Univerziteta Zapadnog Ontarija, 100.000 subjekata iz celog sveta radilo je 12 standardnih testova koji se koriste za merenje različitih kognitivnih sposobnosti, kao što su memorija, pažnja, rezonovanje i planiranje. Analizom rezultata koje su ispitanici postigli na testovima, istraživači su došli do zaključka da inteligencija počiva na najmanje tri različita faktora: kratkotrajna memorija (opseg informacija koje je subjekt u stanju da upamti na kratak rok), rezonovanje (sposobnost ispravnog zaključivanja u što manjem broju koraka) i verbalna sposobnost.

Kako su svi učesnici u studiji prethodno odgovarali na upitnik o životnim navikama, istraživači su bili u stanju da provere eventualni uticaj životnog stila na performanse subjekata na testovima kognitivnih sposobnosti. Gejmeri – ili ljudi koji često igraju kompjuterske igrice – imaju bolje skorove na testovima rezonovanja i kratkoročne memorije. Pušači, s druge strane, slabije „prolaze“ upravo na testu kratkotrajnog pamćenja i ne mogu se pohvaliti dobrim verbalnim sposobnostima. Kratkoročna memorija pokazala se kao kamen spoticanja i kod subjekata koji pate od anksioznosti.

Kako kognitivne sposobnosti čoveka počivaju na funkcijama mozga, koncept opšte inteligencije ili g-faktora podrazumeva postojanje moždanog centra koji bi morao biti aktivan prilikom izvođenja bilo kog kognitivnog zadatka. Da bi to proverili, kanadski stručnjaci izdvojili su grupu od 16 ispitanika. Metodom funkcionalne magnetne rezonance (fMRI) pratili su rad njihovog mozga dok rešavaju kognitivne testove – identične testovima kojima je podvrgnuto svih 100.000 subjekata. Mada je uzorak mali, rezultati neurooslikavanja slažu se s nalazima do kojih su istraživači, ne nužno istim povodom, dolazili i ranije: kratkoročna memorija, rezonovanje i verbalne sposobnosti odraz su kapaciteta distinktivnih moždanih regija.

Da li ovakvi rezultati ovako masivnog istraživanja upućuju na zaključak da inteligencija ne postoji i da je njeno merenje besmisleno? Ne bi se reklo. Testovi inteligencije, odnosno IQ kao njena mera, u korelaciji su s nizom važnih životnih ishoda, kao što su školski uspeh, akademska i profesionalna dostignuća, visina prihoda itd. Ukazuju, međutim, na to da bi trebalo revidirati standardne testove inteligencije ukoliko želimo da oni budu realni pokazatelj nečijih kognitivnih sposobnosti.

Tri faktora o kojima govore kanadski istraživači sadržana su i u postojećim, najkorišćenijim IQ testovima. Zadaci koji mere jedan, drugi ili treći faktor nisu, međutim, podjednako zastupljeni u svim testovima inteligencije. Ako je tačno da se radi o tri različita faktora, koja pri tom podvlače tri distinktivne matrice neuralne aktivacije, onda se varijacije u rezultatima na standardnim IQ testovima barem delimično mogu pripisati prezastupljenosti jednog ili manjoj zastupljenosti drugog faktora. Drugim rečima, osoba s dobrim verbalnim sposobnostima ne mora imati i dobru kratkoročnu memoriju, na primer. Svejedno, njen IQ, meren nekim od standardnih testova, može biti nerealno visok ukoliko je reč o testu s većim brojem zadataka čije rešavanje zahteva dobru verbalnu memoriju.

Imajući u vidu da njihova studija i njeni rezultati otvaraju veliki broj pitanja kojima se kognitivni psiholozi bave već decenijama, kanadski autori odlučili su da svoj projekat pretvore u trajan. Ukoliko ste zainteresovani da učestvujete, registracijom na sajtu cambridgebrainsciences.com/theIQchallenge postajete subjekt u istraživanju; rešavanje svih 12 kognitivnih testova na kojima se studija zasniva traje oko 30 minuta.

5 comments

  1. Ovaj deo je nejasan.
    „Testovi inteligencije, odnosno IQ kao njena mera, u korelaciji su s nizom važnih životnih ishoda, kao što su školski uspeh, akademska i profesionalna dostignuća, visina prihoda itd“

    Ako se ispituje inteligencija recimo kod gimnazijalaca, kakve veze imaju akademska i profesionalna dostignuca ? Ili recimo skolski uspeh, licno sam gledao svedocanstva Ive Andrica na izlozbi SANU, bilo je to relativno davno, pa ako je suditi po ocenama Ive Andrica, njegov najveci domen u zivotu bi trebao da bude da radi kao portir u nekom pozoristu.

    Sviđa mi se

    • Korelacija znači da postoji neki procenat poklapanja. Za školski i akademski uspeh on iznosi čak 75 odsto. Hipotetički, ako dete u 10. godini ima IQ 98, postoji nekih 75 odsto šansi da ono lagodno prođe kroz proces školovanja, uključujući univerzitet. Korelacija svakako nije nužnost, tako da Andrić može biti jedan od onih koji su bili inteligentni, ali loši đaci. Nije jedni, nravno.

      Sviđa mi se

  2. Povratni ping: Mozak: Veličina je, ipak, bitna « Mind Readings

  3. Povratni ping: Интелигентни чланак | Био-блог

  4. Povratni ping: Možete li bildovati sopstvenu inteligenciju? | Mind Readings

Ostavite komentar